U okviru realizacije projekta Pravda za svako dijete, na Ilidži je 26. aprila 2019. godine održana druga jednodnevna radionica na temu „Uspješna primjena alternativne mjere Redovno pohađanje škole“. Radionica je održana u hotelu „Hills”. Učesnici na ovoj radionici bili su pedagozi I psiholozi osnovnih I srednjih škola Kantona Sarajevo dok su predavači bile Advija Hajdo Balda iz Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, Selma Kršlak iz JU Kantonalni centar za socijalni rad I Samela Alagić iz Udruženja pedagoga Kantona Sarajevo.
Advija Hajdo Balta, kantonalna tužiteljica kroz svoju prezentaciju je govorila o utjecaju na pravilan rast i razvoj i jačanju lične odgovornosti maloljetnika kako ubuduće ne bi činio krivična djela kao svrsi koju ima izricanje odgojnih preporuka. Govorila je o historiji odgojnih preporuka i njihovom postojanju u krivičnom zakonodavstvu FBiH od 1998. godine. Dalje je govorila o primjeni odgojnih preporuka i uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi se jedna odgojna preporuka izrekla. Tom prilikom je naglasila da se odgojna preporuka ne može izreći ukoliko neka od strana u konfliktu ne pristane na to. Također je nabrojala koje su to vrste odgojnih preporuka koje tužilac može izreći maloljetniku kao i način na koji se vrši izbor odgojne preporuke.
Na kraju prezentacije, tužiteljica Hajdo Balta je prikazala tabelarno broj izrečenih odgojnih preporuka u drugim tužilaštvima u BiH. Prema toj tabeli, najveći broj izrečenih odgojnih preporuka ima Bihać gdje su izrečene odgojne preporuke za ukupno 86 osoba od početka primjene zakona. Ti podaci pokazuju da je 78% izrečenih odgojnih preporuka imalo pozitivan efekt, odnosno da se 67 tih osoba više nisu pojavili kao počinioci krivičnih djela.
Zaključeno je da, ukoliko se maloljetniku ne izriču odgojne preporuke, ne daje mu se ni prilika da uvidi kakvu vrstu štete je njegovo neprihvatljivo ponašanje prouzrokovalo, te da se ista može popraviti. Preporuka je da se nastavi sa daljim specijalističkim edukacijama tužilaca, posebno u smislu organizovanja multidisciplinarnih radionica, kako bi se jačao njihov senzibilitet. Također povećati broj okruglih stolova na kojima bi kantonalni tužioci periodično razmjenjivali dobre prakse primjene odgojnih preporuka, te ukazivali na praktične problem. Uz to materijalno i kadrovski osposobiti nadležne policijske organe i organe starateljstva / centre za socijalni rad kao i škole, obezbjediti infrastrukturu neophodnu za provedbu pojedinih odgojnih preporuka, te formirati Radne grupe za prevenciju maloljetničkog prestupničkog ponašanja
Selma Kršlak iz centra za socijalni rad povukla je paralelu u razlikama u postupanju Organa starateljstva prije i nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima. Naglasila je da je, prije stupanja na snagu zakona, Sud pokretao postupak bez obzira na težinu krivičnog djela i da je maloljetnik na taj način automatski ulazio u sudsku proceduru. Sada, policija dostavlja spis tužilaštvu koje od organa starateljstva zahtijeva dostavljanje socijalne anamneze, kako bi odlučili da li će u predmetnom slučaju primijeniti odgojnu preporuku, obustaviti postupak ili donijeti naredbu o pokretanju postupka. Također, prije stupanja na snagu ovog Zakona, tretirali su se samo maloljetne osobe do 18 godina starosti. Sada Zakon tretira i mlađa punoljetna lica.
Kada je riječ o odgojnoj preporuci Redovno pohađanje škole, prijedlog za izricanje ove odgojne preporuke mora biti utemeljen u Izvještaju stručnog radnika, opravdanim razlozima koji štite najbolji interes djeteta, sa pretpostavkom da će se otkloniti ili smanjiti rizik u kojem se dijete trenutno našlo.
Svrha ove preporuke je aktivnija uključenost škole u radu s djecom koja su u sukobu sa zakonom, senzibiliranje nastavnog osoblja za “djecu sa problemom”, sa tendencijom otklanjanja stigma “problematično dijete”, pružanje raspoložive podrške unutar škole i otklanjanje poteškoća koje otežavaju školovanje te pravovremeno uključivanje organa starateljstva.
Poteškoće u radu koje su navedene su povećan broj zahtijeva osnovnih škola, što ukazuje na spuštanje dobne granice kod djece, porast broja djece sa duševnim smetnjama, izbjegavanje preporuka Organa starateljstva, izbjegavanje saradnje djece i roditelja sa Organom starateljstva, usložnjavanje patologije, neuvezanost institucija i izostanak sistemske podrške te nedostatak stručnog kadra u školama i organima starateljstva.
Samela Alagić iz Udruženja pedagoga je ovoj temi pristupila iz ugla pedagoga škole. Prilikom svoje prezentacije je navela da kriminalitet maloljetnika predstavlja puno veći društveni problem od kriminaliteta punoljetne osobe. I Samela je prilikom svog izlaganja ponovila proces od zaprimanja prijave, preko odluke tužioca pa do kontakta organa starateljstva i škole.
Pojasnila je obaveze pedagoga psihologa prilikom izvršenja odgojne preporuke i naglasila da je rad sa učenicima ono što ove stručnjake najviše veseli. Ukazala je na sve veći obim poslova naročito onih administrativne prirode sa kojima se susreću stručne službe škola a što ih udaljava od njihovog primarnog zadatka a to je rad sa učenicima i njihovim roditeljima. Za kraj je navela da je neophodno ojačati kadrove u školama.
Aktivnost je provedena u okviru projekta „Pravda za svako dijete“, podržanog od strane Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju, Vlade Švicarske i UNICEF-a, a u saradnji sa nadležnim ministarstvima, institucijama i agencijama, kao
i organizacijama civilnog društva.